Izlet u Bosnu i Hercegovinu

Ova dva ogranka imaju dužu povijest zajedničkog odlaženja na ekskurzije jer su 2006. godine skupa bili u Bosni i Hercegovini i na Interforstu u Münchenu, a 2007. godine u Makedoniji. Pošto je karlovački ogranak 2009. godine obišao južni dio Bosne i Hercegovine s vrlo lijepim dojmovima, dio članstva, koji tada nije mogao ići, želio je ponavljanje ekskurzije. Isti doživljaj su htjeli i kolege iz gospićkog ogranka pa se je zajednički krenulo u realizaciju. Trebalo je ponovno kontaktirati tajnika Hrvatskog šumarskog društva Mostar tajnika Franju Kljaju, dipl.ing.šum. da pripomogne u organizaciji ekskurzije, a Franjo se je tome rado odazvao. Na pomoći se našao i član gospićkog ogranka dr. Augustin Meštrović rodom iz Rame koji je dogovorio dio ekskurzije na tom području.
Interes i volju za putovanje iskazalo je ukupno 70 članova iz oba ogranka, 21 karlovačkog i 49 gospićkog. Na put se krenulo iz Karlovca u ranim jutarnjim satima 8. listopada. Nakon dva sata vožnje do Gospića u autobus na kat karlovačkog prijevoznika “Autotransport” ukrcali su se preostali putnici. Već na početku osjetila se dobra atmosfera i radost zajedničkog putovanja. Uz par stajanja stiglo se do Međugorja nešto prije 13 sati. Tu su nas čekali kolege iz HŠD-a Mostar Franjo Klajo, dipl.ing.šum. i mr.sc. Ivica Jurić, dipl.ing.šum s poznatim vodičem od prošle godine gospođom Daliborkom Previšić. Uslijedilo je upoznavanje s fenomenom Gospe međugorske. Nakon uvodnih riječi obišli smo crkvu i krenuli prema Brdu ukazanja do Gospina kipa. Na povratku prema autobusu bilo je vremena za kupovinu suvenira i odmor u kafićima. Skupivši se nastavili smo putovanje do Karaotoka gdje je sjedište Parka prirode Hutovo blato. Zbog malog broja ležaja samo dio sudionika mogao je noćiti u tamošnjem motelu, a ostali su imali smještaj u hotelu Mogorjelo u Čapljini. Nakon rezervacije soba na redu je bila vožnja čamcima po kanalima Hutova blata (kanal Sunce i rijeka Krupa). Vrlo detaljan opis toga ramsarskog područja dao nam je prof. Stjepan Matić. Park prirode Hutovo blato na površini od 7.411 ha osnovan je 1995. godine. To je jedinstvena submediteranska močvara u Europi smještena u tipičnom kraškom ambijentu na jugu Hercegovine. Smatra se jednim od najvećih zimovališta ptica na području Europe te se nalazi na jednom od četiri migratorna puta ptica iz Sjeverne i Srednje Europe prema Aziji i Africi. Sastoji se od više jezera od kojih su najveća Deransko, Jelim, Drijen, Orah, Škrka i Svitava (umjetna akumulacija nastala izgradnjom hidroelekttrane Čapljina), a sva su povezana velikim brojem kanala. Dna pojedinih jezera nalaze ispod razine mora pa predstavljaju prave kriptodepresije. Rijeka Krupa je glavni vodotok Hutova blata i odvodi vode Gornjeg blata i Svitavskog jezera u rijeku Neretvu. Krupa nema pravog izvora nego je otoka Deranskog jezera. Ovo je jedinstvena rijeka u Europi jer ima osobinu da teče u oba smjera. Ona teče normalno od “izvora” prema ušću, i od ušća prema “izvoru”. Do ove pojave dolazi kada uslijed visoke razine i visokog protoka vode rijeka Neretva potisne Krupu. Bogato je biljnim i životinjskim vrstama te je posljednjim istraživanjima utvrđeno više od 600 biljnih vrsta, 163 vrste ptica i 22 vrste riba.
Obogaćeni novim spoznajama oprostili smo se od prof. Matića, kolega Franje i Ivice te se uputili na zajedničku večeru u motelu i zabava uz provjerenu prošlogodišnju glazbu nakon toga. Ovisno o umoru i željama svatko si je odredio vrijeme kad će krenuti na spavanje. Oni najraspoloženiji dočekali su završetak glazbe nakon ponoći i još imali snage za druženje uz pokoje piće.
Jutro je započelo doručkom i nastavkom puta prema Rami. Za vođenje toga dana bio je zadužen kolega Meštrović, rođeni Ramljanin, koji se toga vrlo rado prihvatio. Put je trajao skoro do 12 sati kad smo ugledali Ramsko jezero te izašli iz autobusa da bi posjetili franjevački samostan Rama-Šćit, duhovno i kulturno središte ramskoga kraja smješteno na poluotoku Šćitu. U gospinom svetištu crkvi Majke od milosti, čija se čudotvorna slika od 1687. godine nalazi u Sinju, dobili smo informacije o povijesti Rame i samostanskog kompleksa. Rama je kraj u sjevernoj Hercegovini i nalazi se na prijelazu iz Hercegovine u Bosnu. Ime je dobila po istoimenoj rijeci koji ima tri izvora (Rama, Krupić i Buk), a sva tri se nalaze u Gornjoj Rami. Rama se prema svojoj konfiguraciji dijeli na: Gornju, Srednju i Donju te Doljane. To je gorski kraj opasanom masivima Čvrsnice, Vrana, Ljubuše i Raduše. Najveći dio ramskog područja pripada općini Prozor-Rama, a manji dio općini Jablanica koje se nalaze u Hercegovačko-neretvanskoj županiji unutar Federacije Bosne i Hercegovine. Potapanjem dijela obradivih površina 1968. godine nastalo je Ramsko jezero kao akumulacija za proizvodnju električne energije. Na području Rame je pronađen ručni šiljak koji se smatra najstarijom ljudskom tvorevinom u BiH. Znači naseljenost ovoga kraja seže u daleku prošlost.
Početak boravka franjevaca u Rami nije točno definiran, ali sigurno je da su tamo od početka 16. stoljeća. Samostan i crkva na Šćitu paljeni su više puta, najranije 1557. godine te posljednji put 1942. godine. Obnova crkve počela je 1956. godine te je napravljena u bazilikalnom stilu s tri lađe. Posebnost crkve su Gospina vrata koja se ne otvaraju, a kroz koja su po predaji bježeći pred Turcima 1687. godine izašli ramski franjevci noseći Gospinu sliku u Cetinsku krajinu, sadašnju Sinjsku gospu. S unutarnje strane vrata je prikaz tog događaja dok je na vanjskoj strani odljeven Gospin lik.
Osim same crkve pogledali smo Kuću mira, jedinstveni projekt u čitavoj Bosni i Hercegovinu i provinciji Bosni Srebrenoj, mjestu zamišljenom za duhovnu obnovu svih ljudi, a pogotovo stradalnika rata. U Kući mira, koja je otvorena 2001. godine, smještena je i umjetnička galerija s portretima franjevaca, ali i druga umjetnička djela poznatih i manje poznatih umjetnika. U prekrasnom perivoju samostana nalazi se Ramski križ visine 4 m i težine 2 tone, skulpture Ramske majke, Dive Grabovčeve i Posljednje večere. Obnovljeni stari samostan, sagrađen 1857. godine jedinstvena je građevina i jedina takve vrste iz vremena turske vladavine u BiH, sad je Etnografski muzej koji nudi prikaz života, običaja i prirode ramskog kraja. Na dvije etaže postavljeni su izlošci starih zanata, gospodarstva, prijevoznih sredstava i stambene kulture. Treća etaža prezentira tekstilnu radinost – proces proizvodnje i sve vrste proizvoda u uporabi, a u njoj se nalazi i fratarska samostanska ćelija – soba fra Jeronima Vladića. Četvrta etaža predstavlja floru sa stotinjak najčešćih biljaka s nazivima i osnovnim karakteristikama i faunu – porodice životinja u originalnoj veličini. Boravak u Rami završio je na terasi restorana Gaj s prekrasnim pogledom na Ramsko jezero gdje smo uživali u odlično pripremljenim domaćim specijalitetima.
Valjalo je krenuti natrag prema Mostaru gdje su nas opet čekale naši domaćini Franjo i Ivica. Pošto smo kasnili u dolasku nije bilo vremena za odmor te se odmah krenulo u obilazak Mostara. Od hotela Ero ulicama zapadnog dijela grada stigli smo u istočni dio, tražili najbolje lokacije za fotografiranje čuvenog, doduše obnovljenog mostarskog mosta stradalog u posljednjem ratu, kupovali suvenire kad nas je već uhvatio mrak. U noćnom ambijentu obišli smo crkvu Sv. Petra i Pavla, zgradu Šuma Hercegovačko-neretvanske županije, Španjolski trg s Gimnazijom i nakon toga polako krenuli natrag u hotel. Smještaj u lijepim i toplim sobama dobro je došao nakon cijelog dana na putu i već prohladnog vremena. Još bolje je pasala topla večera na kojoj su nam se pridružili naši domaćini. Pošto sljedećeg jutra krećemo dalje riječima zahvale i darovima zahvalili smo se kolegama Franji i Ivici na pomoći u organizaciji ove ekskurzije te vremenu provedenom s nama. Oni su nam darivali lijepe monografije Mostara za uspomenu na naš dolazak. Ove večeri nije bilo zajedničke zabave pa si je svatko kratio vrijeme do spavanja na svoj način. Neki su još prošetali zapadnim dijelom grada koji nismo stigli obići, dok su drugi mogli birati između soba i hotelskog šanka te sa strane promatrati hercegovačku svadbu koja se te večeri održavala u hotelu.
Posljednjeg trećeg dana ekskurzije, 10. listopada, put nas je vodio do Livna. Usput smo vidjeli jednu od najvećih umjetnih akumulacija u Europi, Buško blato. Prije Livna čekali su nas kolege iz Šumsko gospodarskog društva “Hercegbosanske šume” d.o.o. Poveli su nas do G.j. “Tribanj ?Tušnica”, na području šumarije Livno gdje su u odsjecima 66 b,c i 78 d, nakon pripreme terena riperanjem, posađene sadnice običnog i crnog bora. Petar Gelo, dipl.ing.šum., dopredsjednik HŠD-a Mostar i rukovoditelj Službe za lov i ekologiju u ŠGD-u, pozdravio nas je u ime domaćina i opisao svoju tvrtku. Trgovačko društvo ŠGD “Hercegbosanske šume” sa sjedištem u Kupresu osnovano je 1998. godine. Bavi se gospodarenjem šumama i šumskim zemljištem, uzgojem hortikulturnog i sadnog materijala, lovstvom, ribolovom i rekreativnim turizmom na području Hercegbosanske županije. U oblasti šumarstva ima vodeću ulogu u okruženju. Sastoji se od osam organizacijskih jedinica: Direkcije u Kupresu, šest šumarija po gradovima županije (Bosansko Grahovo, Glamoč, Drvar, Kupres, Livno i Tomislavgrad) i rasadnika u Pržinama. Na vrhu društva je Skupština od sedam članova, a ispod nje su Odbor za reviziju i Nadzorni odbor od pet članova. Direkciju čine Uprava društva s direktorom i dva izvršna direktora te 13 službi:
1. Služba za internu kontrolu
2. Služba za proizvodnju
3. Služba za uzgoj i zaštitu šuma
4. Služba za uređivanje šuma
5. Služba za lov i ekologiju
6. Služba za razvoj
7. Služba za mehanizaciju
8. Služba za plan i analizu
9. Služba za prodaju
10. Služba za nabavu
11. Služba za financije
12. Služba za računovodstvo
13. Služba za opće, pravne i kadrovske.
Ispred šumarije Livno pozdravio nas je upravitelj Damir Petro, dipl.ing.šum. te ukratko opisao svoju šumariju. Ukupna površina na kojoj gospodari iznosi 58,1 tisuća ha. Visoke šume pokrivaju 7,6 tisuća ha, panjače 22,8 tisuća ha, dok su preostalih 27,7 tisuća ha goleti. Drvna zaliha crnogoričnih vrsta je 1,1 milijuna m3, a bjelogoričnih 2,6 milijuna m3 što je ukupno 3,7 milijuna m3. Godišnji prirast iznosi 109 tisuća m3. Sječivi etat je 21 tisuća m3 pri čemu se sječe 9 tisuća m3 crnogorice (43%) i 12 tisuća m3 bjelogorice (57%). Borove kulture kakvo smo vidjeli zauzimaju ukupno 1.181 ha. Prije odlaska s terena trebalo je ovaj posjet ovjekovječiti zajedničkom fotografijom što je i učinjeno. Nakon stručnih tema i smrzavanja na buri svi su pohrlili u toplinu trgovačkog centra radi toplih napitaka i kupovine domaćih specijaliteta, pogotovo livanjskog sira. Naravno da je nakon toga bio ručak i zahvala još jednim domaćinima uz dogovor da se sljedeće godine vidimo u Hrvatskoj.
Do kuće je trebalo još dosta puta i nekoliko stajanja radi odmora. Prije svoga izlaska u Zadru svima se zahvalio dr.sc. Meštrović, a prije rastanka u Gospiću završno slovo su izrekli predsjednik karlovačkog ogranka Oliver Vlainić i predsjednica gospićkog ogranka mr.sp. Mandica Dasović. Suradnja oko organizacije i samog putovanja je bila odlična što znači da se i ubuduće nešto slično može ponoviti. Autobus je stigao do upravne zgrade UŠP Gospić oko 20 sati, gospićke torbe su iskrcane, pali su pozdravi i mahanja, a karlovački dio ekipe je nastavio svoje putovanje koje je završilo poslije 22 sata.