Jastrebarsko i Petrova gora
Tijekom 2010. godine gospićki i karlovački ogranak Hrvatskog šumarskog društva organizirali su tri zajedničke aktivnosti. Na inicijativu predsjednika ogranka dogovoreni su uzajamni posjeti na područja djelovanja ogranaka čije je ostvarenje započelo u proljeće.
Tako su članovi gospićkoga ogranka 24. i 25. travnja posjetili područje Jastrebarskoga i Petrove gore. U Jastrebarskom ih je dočekao upravitelj istoimene šumarije Milan Orešković, dipl.ing.šum., predsjednik karlovačkog ogranka Oliver Vlainić, dipl.ing.šum. s članovima ogranka mr.sc. Ivanom Grginčićem, dipl.ing.šum. i Draženom Kovačićem, dipl.ing.šum. Upravitelj šumarije ukratko je predstavio šumariju Jastrebarsko koja gospodari šumama i šumskim zemljištem na 6.136 ha, raspolaže drvnom zalihom od 1.154.218 m3 s godišnjim tečajnim prirastom od 33.033 m3 i prosječnim godišnjim etatom od 20.736 m3. Gospodari s 3 gospodarske jedinice: Jastrebarski lugovi, Jastrebarske prigorske šume i Plešivica koje se prostire od nizine Pokupskog bazena do vrhova Plešivice. Trenutno ima zaposleno 36 radnika.
Obilazak područja šumarije počeo je u g.j. “Jastrebarski lugovi” posjetom Posebnom ornitološkom rezervatu Crna Mlaka koji sa svojih 620 ha pripada ramsarskom području. Na dijelu neprekidno poplavljenog tla, površine 625 ha u slivovima potoka: Okićnice, Brebernice i Volavčice, 1905. godine iskrčena je šuma i izgrađeni su ribnjaci. Nakon uređenja i izgradnje ribnjaka, u središnjem dijelu Crne Mlake (kopno), površine približno 15 ha, uređen je vrlo lijepi park, s ukrasnim vrstama drveća i grmlja. Usred parka, prvi vlasnik Kornelius Zwilling podigao je lijep i prostran dvorac nazvan Ribograd, u stilu bečke Secesije, rad arhitekata i graditelja Honisberga i Deutscha. Danas su park i dvorac u fazi obnove. Goste je pozdravio sadašnji vlasnik ribnjaka Ivan Prepolec te ih ugostio u svom ugostiteljskom objektu.
Posjet je nastavljen obilaskom pokusne plohe hrasta lužnjaka u g.j. “Jastrebarski lugovi”, odsjek 19b, gdje je krajem 2008. godine na 3,60 ha posađeno 7.200 sadnica u propilenske štitnike (Tulyeve cijevi). Nedaleko plohe nalazi se stara lugarnica Gajno koju je 1935. godine sagradila Zemljišna zajednica kompossesorat Jastrebarsko, a koja je nakon ukidanja zemljišnih zajednica 1947. godine zajedno sa šumama pripala šumariji Jastrebarsko. Sljedeća postaja bio je Šumski dvor Ivančići, restoran u vlasništvu UŠP Karlovac, a trenutno u najmu obitelji Kolarić koja se bavi vinogradarstvom, vinarstvom i seoskim turizmom. Dvor, nekadašnji ljetnikovac grofa Erdödya, izgrađen 1656. godine, nalazi se u selu Ivančići na padinama vinorodne Plešivice odakle se za lijepog vremena s terase restorana pruža pogled na najveći dio područja UŠP Karlovac: Žumberačko gorje i Plešivicu, Pokupski bazen, Petrovu goru i brda Korduna. Tu je goste pozdravio najmoprimac Franjo Kolarić, upoznao ih s ulaganjima u objekt i planovima za budućnost te ih pozvao na degustaciju vlastitih vina. Nakon kušanja vina druženje je nastavljeno uz šumarijski objekt Vila Velebita u g.j. “Jastrebarske prigorske šume” gdje je bio pravi šumarski gablec, pečena slanina i kobasica, koje si je svatko sam ispekao na štapu. Završetak dana bio je u Kleti Jana gdje se predsjednica gospićkog ogranka Mandica Dasović zahvalila na gostoprimstvu domaćinima iz šumarije Jastrebarsko i ogranka Karlovac, a večer je protekla u ugodnom druženju uz tamburaše.
Drugi dan posjet je nastavljen na Petrovoj gori obilaskom njegovih kulturno-povijesnih znamenitosti: spomen mjesta Kraljev grob, arheološkog nalazišta pavlinskog samostana Sv. Petra i Spomenika na Petrovcu te sadržaja u sklopu Turističkoga centra Petrova gora poput Poučne staze za osobe s posebnim potrebama “Kraljev put”. Ovdje se gostima pridružio revirnik šumarije Vojnić i član karlovačkog ogranka Predrag Magdić, dipl.ing.šum. Izlet je završio ručkom u lovačkom domu Muljava te fotografiranjem pokraj drvene skulpture kralja Petra Svačića i vožnjom fijakerom. Uzvratni susret dogovoren je za 2. i 3. listopada.
Jesen u Lici
Jesenski termin je izabran kako bi članovi karlovačkog ogranka posjetili poznatu manifestaciju “Jesen u Lici”. Posjet je započeo u dopodnevnim satima 2. listopada ispred upravne zgrade UŠP Gospić gdje su Karlovčane dočekali predsjednica gospićkog ogranka Mandica Dasović, član Upravnog odbora Igor Hak, dipl.ing.šum. i upravitelj šumarije Perušić mr.sc. Dragan Milković, dipl.ing.šum. Prije odlaska na teren u gradu se popila zajednička kava s kolegama iz splitskog ogranka koji su također došli posjetiti “Jesen u Lici”. Terenski obilazak započeo je u g.j. “Žitnik” gdje se radilo na iskorištavanju kultura crnogorice harvesterom i forvarderom. Nakon uvodnog pozdrava predsjednice ogranka goste su pozdravili zamjenik voditelja UŠP Gospić Marko Rukavina, dipl.ing.šum. i upravitelj šumarije Perušić Dragan Milković.
U povratku prema Gospiću nezaobilazan je bio posjet rodnoj kući oca domovine dr. Ante Starčevića u Žitniku. Uz kuću je napravljeno nekoliko zajedničkih fotografija za uspomenu. Popodnevni program se nastavio na manifestaciji “Jesen u Lici”, 12. po redu, gdje je UŠP Gospić uredila ukusan i poučan štand s prikazom svojih djelatnosti. Na više od 3.000 četvornih metara izložbenog prostora smjestilo se 246 izlagača, od čega 150 iz Ličko-senjske županije, a ostali iz 13 hrvatskih županija te iz četiri države šire regije. Moglo se kušati mnogo delicija i uživati u jedinstvenoj izložbi tradicijskih proizvoda i zanata. Domaćini su se pobrinuli za ukusan ručak pod šatorom u kojem su odjekivale ličke, ali i druge pjesme, pogotovo tamburaške. Nakon toga uslijedio je odlazak do središnjeg gospićkog trga i druženje članova svih triju ogranaka u pubu Highlander’s. Na putu do tamo vodič je bio rođeni Ličanin Milan Orešković, a sada zaposlen u UŠP Karlovac, koji je živopisnim rječnikom dočarao uži dio grada te zgode iz vremena svoga školovanja i Domovinskog rata. Kao pravi domaćin preuzeo se i uloge konobara u pubu.
Kako je vrijeme poodmaklo splitske kolege su se pozdravile i uputile svojim kućama uz obećanje da će doći i nagodinu, a mi smo krenuli put Perušića gdje nas je čekao smještaj i večera u restoranu Kristina. Tu se je skupilo još domaćih članova te smo nastavili druženje uz večeru i šumarski tamburaški bend “Krajcar” iz Gračaca. U dobrom društvu i finoj glazbi nismo ni primijetili sate koji su nam proletjeli.
Drugi dan započeo je obilaskom Pećinskoga parka “Grabovača” pokraj Perušića. Šetnja po krškom terenu, najprije uzbrdo pa spuštanjem kroz špilju dobro je došla nakon obilnih obroka prethodnoga dana. Na Grabovači se nalazi neprocjenjivo bogatstvo podzemnih krških oblika, čak jedna četvrtina od ukupnog broja zaštićenih speleoloških objekata u Hrvatskoj. To je sklop raznovrsnih i po bogatstvu kalcitnih tvorevina vrijednih speleoloških pojava na prostorno ograničenom lokalitetu od svega 1,5 km2. Sastoji se od šest špilja i jedne jame od kojih su čak tri špilje na popisu zaštićenih nacionalnih geomorfoloških spomenika prirode: Samograd, Medina špilja, Amidžina špilja, Velika Kozarica, Mala Kozarica, Tabakuša i Slipica-Jama/Japaga. Posjetili smo špilju Samograd koja je smještena svega 2,5 kilometra od središta Perušića, duga je 240 metra i svakako je geomorfološki fenomen vrijedan pažnje. O nazivu špilje govori sam toponim Samograd (sam-stvoren, sam sagrađen-samograd). Najveća je i najprivlačnija špilja na Grabovači, a nalazi se na istočnim padinama brda Grabovača. Ulaz joj se nalazi na 675 m nadmorske visine. Odmah nakon dolaska pred ulaz u pećinski kompleks ugledali smo gotovo okruglu udubinu u stijenama brda Grabovača, promjera od 40 do 50 metara. Litice su mjestimice visoke više od 45 metara i predstavljaju ulazak u nešto što je priroda marljivo gradila milijunima godina. Leži u elipsastoj vrtači, u obliku je užeg kanala, a zatim se širi u veliku dvoranu koja se opet sužava. Pristup je lagan i jednostavan, silazak u pećinu je po betonskim stepenicama, a napredovanje kroz pećinu je lako po kamenim stepenicama i stazama. Do njezina kraja vodi 470 stepenica. Samograd se sastoji od sveukupno četiri dvorane:
- Frasova dvorana u čast školskog nadzornika Karlovačke krajine Frasa, koji je Samograd opisivao 1850.g.;
- Perušića dvorana, u čast plemićkoj obitelji Perušić, prvim gospodarima Perušića;
- Karlovića dvorana, u čast bana Ivana Karlovića koji je Liku i Krbavu branio od Turaka;
- Kukuljevića dvorana, u čast Ivana Kukuljevića Sakcinskog, povjesničara koji je dao antropološki istraživati Samograd.
Postojala je i peta dvorana koju je ispunjavalo jezero bistre vode, ali danas je nema.
Nakon boravka pod zemljom uslijedio je povratak do ulaza u park i vožnja prema memorijalnom centru “Nikola Tesla” u Smiljanu. Memorijalni centar se nalazi pod upravom Muzeja Like Gospić, a otvoren je 10. srpnja 2006. godine povodom obilježavanja 150 godina rođenja Nikole Tesle. U radovima oko centra sudjelovala je i UŠP Gospić. Memorijalni centar se sastoji od raznih sadržaja: od prije postojeće rodne kuće s pripadajućim gospodarskim objektom, Crkve sv. apostola Petra i Pavla, groblja, kamenih spomenika i klupe arhitekta Zdenka Kolacija do novoizgrađenih sadržaja: trijema, parkirališta, pješačke staze, spomenika kipara Mile Blaževića, auditorija, prototipova u mjerilu 1:1 ? Tesline ispitne stanice iz Colorado Springs-a, Tesline turbine, Teslina broda na daljinsko upravljanje, zatim mosta/platforme, multimedijalnog centra, HI-TEC dječjeg igrališta i ambijentalne rasvjete.
Prije obilaska samog centra valjalo je napraviti još koju fotografiju za uspomenu uz Teslin spomenik napravljen od duraluminija. Obilazak je započeo u Teslinoj rodnoj kući. Slojevitost povijesnih događanja koja prate Teslin put od Smiljana do Amerike utkana je u vremensku lentu, a Tesline slike i misli, zabilježene u autobiografskoj knjizi “Moji pronalasci” vode kroz postav. Potkrovlje rodne kuće otkriva svijet razmišljanja i fascinantnu inventivnost pri istraživačkom radu. Tu su njegovi najznačajniji izumi koji su pokrenuli i promijenili svijet, a koji su i danas osnova najnovijim tehnologijama.
U vanjskom prostoru predstavljeni su Teslini izumi. Na potoku Vaganac između dva mosta/platforme plovi prototip Teslina broda iz 1898. godine koji je na bežično daljinsko upravljanje radio valovima. U manjem mjerilu izgrađena je Teslina ispitna stanica kakva je bila u Colorado Springsa 1899.-1900. godine, a pokazuje Teslino proučavanje munja, eksperimente bežičnog prijenosa energije i eksperimente s visokofrekventnom strujom. Obilazak je završio gledanjem dokumentarnog filma o Tesli u multimedijalnom centru.
Puni novih spoznaja i zadivljeni genijem jednog Ličanina krenuli smo do restorana Kristina na ručak. Dvodnevni posjet je došao svome kraju i valjalo je zahvaliti domaćinima, ogranku Gospić i šumariji Perušić. Predsjednik karlovačkog ogranka Oliver Vlainić u spomen na sav trud i gostoprimstvo darovao im je suvenir ogranka, drveni sat u obliku karlovačke zvijezde. Ali i domaćini su imali još darova za goste tako da su lički domaći proizvodi spremljeni u vozila za put. Rastali smo se s pozdravom “Doviđenja za pet dana” jer je slijedila zajednička stručno-turistička ekskurzija u Bosnu i Hercegovinu.
Teme:Aktivnosti, Gospić, Zabava.
U organizaciji Hrvatskog šumarskog društva Ogranak Gospić, u hotelu “Ana” u Gospiću održana je tradicionalna šumarska zabava. Otvarajući zabavu predsjednica društva Mandica Dasović zaželjela je svim prisutnim članovima društva i njihovim gostima ugodnu večer i puno sreće u osvajanju vrijednih tombola. Goste su zabavljali tamburaški sastav “Likote” i gradski sastav “Tajno ime”. Dobitnica glavne tombole (plazma televizor) Katarina Dasović svoju nagradu poklonila je Udruzi za rad s djecom s poteškoćama u razvoju “Pčelica”. Vrijedne nagrade osvojio je i pobjednički par u zabavnom plesu srca. Uz raznovrsna jela i pića, dobru glazbu družilo se i zabavljalo do jutarnjih sati.
U organizaciji Hrvatskog šumarskog društva, ogranak Gospić, u prostorijama Gradskog muzeja Lika je 3. prosinca otvorena izložba “Šuma okom šumara” na kojoj su prikazane fotografije sa 7. bjelovarskog salona fotografija.
Nazočnima se uz direktoricu muzeja Vesnu Bunčić i predsjednicu gospićkog ogranka HŠD-a Mandicu Dasović, obratio i Petar Jurjević, predsjednik Hrvatskog šumarskog društva. Otvarajući ovu izuzetno zanimljivu izložbu, on je istaknuo je da fotografije predstavljaju one čarobne trenutke u prirodi uhvaćene okom fotoaparata, a nastaju (i) neplanirano, prilikom obavljanja svakodnevnih poslova u šumi. Izložba svake godine dobiva sve veći značaj, što potvrđuje i veliki broj fotografija iz drugih zemalja. Potvrda međunarodnog značaja izložbe “Šuma okom šumara” bit će i njeno postavljanje slijedeće godine u zgradi UN u New Yorku.
Otvorenje izložbe u Gospiću uveličao je tamburaški sastav Likote.
Ova dva ogranka imaju dužu povijest zajedničkog odlaženja na ekskurzije jer su 2006. godine skupa bili u Bosni i Hercegovini i na Interforstu u Münchenu, a 2007. godine u Makedoniji. Pošto je karlovački ogranak 2009. godine obišao južni dio Bosne i Hercegovine s vrlo lijepim dojmovima, dio članstva, koji tada nije mogao ići, želio je ponavljanje ekskurzije. Isti doživljaj su htjeli i kolege iz gospićkog ogranka pa se je zajednički krenulo u realizaciju. Trebalo je ponovno kontaktirati tajnika Hrvatskog šumarskog društva Mostar tajnika Franju Kljaju, dipl.ing.šum. da pripomogne u organizaciji ekskurzije, a Franjo se je tome rado odazvao. Na pomoći se našao i član gospićkog ogranka dr. Augustin Meštrović rodom iz Rame koji je dogovorio dio ekskurzije na tom području.
Interes i volju za putovanje iskazalo je ukupno 70 članova iz oba ogranka, 21 karlovačkog i 49 gospićkog. Na put se krenulo iz Karlovca u ranim jutarnjim satima 8. listopada. Nakon dva sata vožnje do Gospića u autobus na kat karlovačkog prijevoznika “Autotransport” ukrcali su se preostali putnici. Već na početku osjetila se dobra atmosfera i radost zajedničkog putovanja. Uz par stajanja stiglo se do Međugorja nešto prije 13 sati. Tu su nas čekali kolege iz HŠD-a Mostar Franjo Klajo, dipl.ing.šum. i mr.sc. Ivica Jurić, dipl.ing.šum s poznatim vodičem od prošle godine gospođom Daliborkom Previšić. Uslijedilo je upoznavanje s fenomenom Gospe međugorske. Nakon uvodnih riječi obišli smo crkvu i krenuli prema Brdu ukazanja do Gospina kipa. Na povratku prema autobusu bilo je vremena za kupovinu suvenira i odmor u kafićima. Skupivši se nastavili smo putovanje do Karaotoka gdje je sjedište Parka prirode Hutovo blato. Zbog malog broja ležaja samo dio sudionika mogao je noćiti u tamošnjem motelu, a ostali su imali smještaj u hotelu Mogorjelo u Čapljini. Nakon rezervacije soba na redu je bila vožnja čamcima po kanalima Hutova blata (kanal Sunce i rijeka Krupa). Vrlo detaljan opis toga ramsarskog područja dao nam je prof. Stjepan Matić. Park prirode Hutovo blato na površini od 7.411 ha osnovan je 1995. godine. To je jedinstvena submediteranska močvara u Europi smještena u tipičnom kraškom ambijentu na jugu Hercegovine. Smatra se jednim od najvećih zimovališta ptica na području Europe te se nalazi na jednom od četiri migratorna puta ptica iz Sjeverne i Srednje Europe prema Aziji i Africi. Sastoji se od više jezera od kojih su najveća Deransko, Jelim, Drijen, Orah, Škrka i Svitava (umjetna akumulacija nastala izgradnjom hidroelekttrane Čapljina), a sva su povezana velikim brojem kanala. Dna pojedinih jezera nalaze ispod razine mora pa predstavljaju prave kriptodepresije. Rijeka Krupa je glavni vodotok Hutova blata i odvodi vode Gornjeg blata i Svitavskog jezera u rijeku Neretvu. Krupa nema pravog izvora nego je otoka Deranskog jezera. Ovo je jedinstvena rijeka u Europi jer ima osobinu da teče u oba smjera. Ona teče normalno od “izvora” prema ušću, i od ušća prema “izvoru”. Do ove pojave dolazi kada uslijed visoke razine i visokog protoka vode rijeka Neretva potisne Krupu. Bogato je biljnim i životinjskim vrstama te je posljednjim istraživanjima utvrđeno više od 600 biljnih vrsta, 163 vrste ptica i 22 vrste riba.
Obogaćeni novim spoznajama oprostili smo se od prof. Matića, kolega Franje i Ivice te se uputili na zajedničku večeru u motelu i zabava uz provjerenu prošlogodišnju glazbu nakon toga. Ovisno o umoru i željama svatko si je odredio vrijeme kad će krenuti na spavanje. Oni najraspoloženiji dočekali su završetak glazbe nakon ponoći i još imali snage za druženje uz pokoje piće.
Jutro je započelo doručkom i nastavkom puta prema Rami. Za vođenje toga dana bio je zadužen kolega Meštrović, rođeni Ramljanin, koji se toga vrlo rado prihvatio. Put je trajao skoro do 12 sati kad smo ugledali Ramsko jezero te izašli iz autobusa da bi posjetili franjevački samostan Rama-Šćit, duhovno i kulturno središte ramskoga kraja smješteno na poluotoku Šćitu. U gospinom svetištu crkvi Majke od milosti, čija se čudotvorna slika od 1687. godine nalazi u Sinju, dobili smo informacije o povijesti Rame i samostanskog kompleksa. Rama je kraj u sjevernoj Hercegovini i nalazi se na prijelazu iz Hercegovine u Bosnu. Ime je dobila po istoimenoj rijeci koji ima tri izvora (Rama, Krupić i Buk), a sva tri se nalaze u Gornjoj Rami. Rama se prema svojoj konfiguraciji dijeli na: Gornju, Srednju i Donju te Doljane. To je gorski kraj opasanom masivima Čvrsnice, Vrana, Ljubuše i Raduše. Najveći dio ramskog područja pripada općini Prozor-Rama, a manji dio općini Jablanica koje se nalaze u Hercegovačko-neretvanskoj županiji unutar Federacije Bosne i Hercegovine. Potapanjem dijela obradivih površina 1968. godine nastalo je Ramsko jezero kao akumulacija za proizvodnju električne energije. Na području Rame je pronađen ručni šiljak koji se smatra najstarijom ljudskom tvorevinom u BiH. Znači naseljenost ovoga kraja seže u daleku prošlost.
Početak boravka franjevaca u Rami nije točno definiran, ali sigurno je da su tamo od početka 16. stoljeća. Samostan i crkva na Šćitu paljeni su više puta, najranije 1557. godine te posljednji put 1942. godine. Obnova crkve počela je 1956. godine te je napravljena u bazilikalnom stilu s tri lađe. Posebnost crkve su Gospina vrata koja se ne otvaraju, a kroz koja su po predaji bježeći pred Turcima 1687. godine izašli ramski franjevci noseći Gospinu sliku u Cetinsku krajinu, sadašnju Sinjsku gospu. S unutarnje strane vrata je prikaz tog događaja dok je na vanjskoj strani odljeven Gospin lik.
Osim same crkve pogledali smo Kuću mira, jedinstveni projekt u čitavoj Bosni i Hercegovinu i provinciji Bosni Srebrenoj, mjestu zamišljenom za duhovnu obnovu svih ljudi, a pogotovo stradalnika rata. U Kući mira, koja je otvorena 2001. godine, smještena je i umjetnička galerija s portretima franjevaca, ali i druga umjetnička djela poznatih i manje poznatih umjetnika. U prekrasnom perivoju samostana nalazi se Ramski križ visine 4 m i težine 2 tone, skulpture Ramske majke, Dive Grabovčeve i Posljednje večere. Obnovljeni stari samostan, sagrađen 1857. godine jedinstvena je građevina i jedina takve vrste iz vremena turske vladavine u BiH, sad je Etnografski muzej koji nudi prikaz života, običaja i prirode ramskog kraja. Na dvije etaže postavljeni su izlošci starih zanata, gospodarstva, prijevoznih sredstava i stambene kulture. Treća etaža prezentira tekstilnu radinost – proces proizvodnje i sve vrste proizvoda u uporabi, a u njoj se nalazi i fratarska samostanska ćelija – soba fra Jeronima Vladića. Četvrta etaža predstavlja floru sa stotinjak najčešćih biljaka s nazivima i osnovnim karakteristikama i faunu – porodice životinja u originalnoj veličini. Boravak u Rami završio je na terasi restorana Gaj s prekrasnim pogledom na Ramsko jezero gdje smo uživali u odlično pripremljenim domaćim specijalitetima.
Valjalo je krenuti natrag prema Mostaru gdje su nas opet čekale naši domaćini Franjo i Ivica. Pošto smo kasnili u dolasku nije bilo vremena za odmor te se odmah krenulo u obilazak Mostara. Od hotela Ero ulicama zapadnog dijela grada stigli smo u istočni dio, tražili najbolje lokacije za fotografiranje čuvenog, doduše obnovljenog mostarskog mosta stradalog u posljednjem ratu, kupovali suvenire kad nas je već uhvatio mrak. U noćnom ambijentu obišli smo crkvu Sv. Petra i Pavla, zgradu Šuma Hercegovačko-neretvanske županije, Španjolski trg s Gimnazijom i nakon toga polako krenuli natrag u hotel. Smještaj u lijepim i toplim sobama dobro je došao nakon cijelog dana na putu i već prohladnog vremena. Još bolje je pasala topla večera na kojoj su nam se pridružili naši domaćini. Pošto sljedećeg jutra krećemo dalje riječima zahvale i darovima zahvalili smo se kolegama Franji i Ivici na pomoći u organizaciji ove ekskurzije te vremenu provedenom s nama. Oni su nam darivali lijepe monografije Mostara za uspomenu na naš dolazak. Ove večeri nije bilo zajedničke zabave pa si je svatko kratio vrijeme do spavanja na svoj način. Neki su još prošetali zapadnim dijelom grada koji nismo stigli obići, dok su drugi mogli birati između soba i hotelskog šanka te sa strane promatrati hercegovačku svadbu koja se te večeri održavala u hotelu.
Posljednjeg trećeg dana ekskurzije, 10. listopada, put nas je vodio do Livna. Usput smo vidjeli jednu od najvećih umjetnih akumulacija u Europi, Buško blato. Prije Livna čekali su nas kolege iz Šumsko gospodarskog društva “Hercegbosanske šume” d.o.o. Poveli su nas do G.j. “Tribanj ?Tušnica”, na području šumarije Livno gdje su u odsjecima 66 b,c i 78 d, nakon pripreme terena riperanjem, posađene sadnice običnog i crnog bora. Petar Gelo, dipl.ing.šum., dopredsjednik HŠD-a Mostar i rukovoditelj Službe za lov i ekologiju u ŠGD-u, pozdravio nas je u ime domaćina i opisao svoju tvrtku. Trgovačko društvo ŠGD “Hercegbosanske šume” sa sjedištem u Kupresu osnovano je 1998. godine. Bavi se gospodarenjem šumama i šumskim zemljištem, uzgojem hortikulturnog i sadnog materijala, lovstvom, ribolovom i rekreativnim turizmom na području Hercegbosanske županije. U oblasti šumarstva ima vodeću ulogu u okruženju. Sastoji se od osam organizacijskih jedinica: Direkcije u Kupresu, šest šumarija po gradovima županije (Bosansko Grahovo, Glamoč, Drvar, Kupres, Livno i Tomislavgrad) i rasadnika u Pržinama. Na vrhu društva je Skupština od sedam članova, a ispod nje su Odbor za reviziju i Nadzorni odbor od pet članova. Direkciju čine Uprava društva s direktorom i dva izvršna direktora te 13 službi:
1. Služba za internu kontrolu
2. Služba za proizvodnju
3. Služba za uzgoj i zaštitu šuma
4. Služba za uređivanje šuma
5. Služba za lov i ekologiju
6. Služba za razvoj
7. Služba za mehanizaciju
8. Služba za plan i analizu
9. Služba za prodaju
10. Služba za nabavu
11. Služba za financije
12. Služba za računovodstvo
13. Služba za opće, pravne i kadrovske.
Ispred šumarije Livno pozdravio nas je upravitelj Damir Petro, dipl.ing.šum. te ukratko opisao svoju šumariju. Ukupna površina na kojoj gospodari iznosi 58,1 tisuća ha. Visoke šume pokrivaju 7,6 tisuća ha, panjače 22,8 tisuća ha, dok su preostalih 27,7 tisuća ha goleti. Drvna zaliha crnogoričnih vrsta je 1,1 milijuna m3, a bjelogoričnih 2,6 milijuna m3 što je ukupno 3,7 milijuna m3. Godišnji prirast iznosi 109 tisuća m3. Sječivi etat je 21 tisuća m3 pri čemu se sječe 9 tisuća m3 crnogorice (43%) i 12 tisuća m3 bjelogorice (57%). Borove kulture kakvo smo vidjeli zauzimaju ukupno 1.181 ha. Prije odlaska s terena trebalo je ovaj posjet ovjekovječiti zajedničkom fotografijom što je i učinjeno. Nakon stručnih tema i smrzavanja na buri svi su pohrlili u toplinu trgovačkog centra radi toplih napitaka i kupovine domaćih specijaliteta, pogotovo livanjskog sira. Naravno da je nakon toga bio ručak i zahvala još jednim domaćinima uz dogovor da se sljedeće godine vidimo u Hrvatskoj.
Do kuće je trebalo još dosta puta i nekoliko stajanja radi odmora. Prije svoga izlaska u Zadru svima se zahvalio dr.sc. Meštrović, a prije rastanka u Gospiću završno slovo su izrekli predsjednik karlovačkog ogranka Oliver Vlainić i predsjednica gospićkog ogranka mr.sp. Mandica Dasović. Suradnja oko organizacije i samog putovanja je bila odlična što znači da se i ubuduće nešto slično može ponoviti. Autobus je stigao do upravne zgrade UŠP Gospić oko 20 sati, gospićke torbe su iskrcane, pali su pozdravi i mahanja, a karlovački dio ekipe je nastavio svoje putovanje koje je završilo poslije 22 sata.
